Priviješ me u naručje i zaboravim šta me boli. Oluje, mećave, vrtlozi i hiljadu komadi

Priviješ me u naručje i zaboravim šta me boli.
Oluje, mećave, vrtlozi
i hiljadu komadića od onoga što je ostalo u meni, osluškuje samo kako i koliko duboko dišeš.

Po žili kucavici mjerim lakoću svog postojanja u svijetu u kojem samo ti postojiš.
Moj let, moj pad, moj jedini oslonac.

Slušam kako u onom ponosnom biću kuca mali satić,
koji je svojim kuckanjem najavio početak moje vjere da postoji kutak sreće koji su mi krili,
a sada se u njega skrivam.

Lakoćo postojanja, posvećujem ti svoje najljepše olupine i sasušene latice ovog odavno uvenulog cvijeta.

Smislu ustajanja i ove zore, hvala ti za sekunde mira koje daješ punim rukama,

u svojim rukama.