#balkan
Srećom nema me. Nema me na mobitelu iako mi je u ruci stalno. Nema me na mrežama iako sam online. Ne odgovaram iako sam poruke vidjela.
Na kraju dana, nakon što uzmem mobitel i odgovorim svima kojima nisam postanem svjesna koliko je bez mobitela lakše i bolje živjeti, pa i disati.
Nema me jer mi se ne da sto puta objašnjavati gdje sam i zašto me nema. Ne čitaju mi se puste i prazne poruke koje nemaju smisla. Znate onaj small talk ili odgovaranje samo kako bi se odgovorilo.
Zasitila sam se takvih poruka, ljudi i mobitela.
Nekad ni onaj najveći udah i izdah ne pomažu kad je teško.
Isprazni okolina onu moju bateriju, ali nadoknadim ja to nekako. Uspijem je napuniti s vremena na vrijeme. Doduše na neki moj način, no očito je i taj način, onaj dobar.
Neki ljudi koji već unazad nekoliko godina nisu ovdje i dalje - nedostaju.
Nema boljeg osjećaja nego cijeniti sebe, svoje vrijeme i time biti sam, no nekad dosadi samo jedna čaša na stolu, jedna prazna šalica kave ujutro i jedan tanjur za ručak.
Da ste voljeni i da volite svaki dan.
Zaslužujem nekoga tko će pomjerati planine zbog mene. To zaslužuje svaka žena.
Sve ono što sam željela od drugih, a nisam dobivala je ono što si na kraju dana mogu i sama pružiti.
Bolje ti nikako neće biti ako samo stojiš u mjestu.
Ponekad je teško biti ja, no zna biti i predivno.
Radi sve ono što je dobro za tvoju dušu.
Možda nekad s nekim posebnim u gradu ljubavi.
Ponekad ti je potreban samo netko kome možeš ispričati i svoj najdosadniji dan. Baš onako kako je to prije znalo biti.
Malim koracima do onoga o čemu razmišljaš i gdje želiš biti.
Da budem nekome bitna kao što su neki meni.
I fell for someone who wasn’t even my tipe (at fist)
Senidah me opisala stihom sve žene u meni žive kad si tu.
Postojala je nekad prošla verzija tebe koja bi danas bila ponosna na tebe. Na sve što si postigla. Dokle si došla.
No, ne može.
Prošla verzija tebe ne postoji. Zato zbog toga budi sretna, zahvalna i ponosna na sebe svakog dana.
Tebe čeka čudo, samo je pitanje vremena!
Nije da ne želim imat nekoga pored sebe, nekoga tko će me držat kad padnem, gurat naprijed kad je najteže i uživat sa mnom kad je najljepše. Samo nekako. Ne želim na silu. Ne želim prolazno i lažno.
Ne znam gdje sam bila kad se naša današnja generacija dogovorila kako je fora ići iz veze u vezu, bez ljubavi samo fotografije i status veze na mrežama. Izostavila sam i ono kad su se složili da je glupo bit vikendima kod kuće čitati knjigu, odmarati ili imati vrijeme za sebe. Da ne zaboravim spomenuti kako te kritiziraju kad imaš jasno postavljene kriterije i znaš što želiš. Nije da netko ne dobije priliku, nije da netko neće dobiti priliku, ali je izgube prvom prilikom jer ono što je ljudima danas fora, meni nije.
