#balkan citati
Ja sam vjerovao u obecanja, jer sam uvijek mislio kako su obecanja posebna, i da ih nedajemo svakome. Mnogo toga mi je obecala, sve ono sto nikada nece ispuniti, uvijek i zauvijek je rekla, da ce biti uvijek tu, bez obzira koliko bude tesko, a onda je otisla. Morao sam joj reci zbogom, i ako nisam zelio, ne krivim je, nije ona mogla sastaviti ono sto su drugi unistili, ali mislio sam da ce ona biti prva koja ce ostati uz mene. Dvije godine su prestale kao da nisu vrijedile a jesu, mnogo mi nedostaje, valjda se na neka nedostajanja covjek nikada ne navikne. Bila je savrsena, tu me drzala i kada ja vise nisam zelio ovaj zivot, sada me vise ne drzi. Nikada vise je necu vidjeti, cuti, zagrliti, moja djevojka slomljene duse je otisla, neke poezije vjecno traju. Mnogo sam je volio, ali nekada samo ljubav ipak nije dovoljna.
D.
Da vam kazem zasto su ljudi koji pate od depresije i najbolji glumci? Jer im nista drugo ne ostaje, u svijetu gdje se o tome ne prica, i niko im ne vjeruje, prisiljen si staviti masku. I onda uvijek iznova cujete, „On je uvijek bio sretan, i zracio je pozitivnom energijom,“ i onako vas niko nece uzeti za ozbiljno.
D.
Jos jedan dan koji provodim u samoci, samoca me toliko uzela, da vise u meni nema one energije, dosao sam na kraj, moja dusa koja me boljela, moje rane koje su krvarile, nije svako putovanje dobro, ali svako putovanje ima kraj. Ja sam bio jedan od onih koji u zivotu promase sve, pa i planetu, zasto se niko nije borio za mene onako do srzi? Jos jedan dan koji je prosao, jos jedna noc koja nema kraja, boli me dusa. Samo sam zelio da prestane. Ne mogu vise, samoca postaje glasnija, jaca.
D.
Nisam pisao dugo, imam ruznu naviku, nikada nisam pisao kada sam sretan, samo moje srece ne traju dugo. Vise ne trazim srecu, prestao sam traziti, prestao sam da se nadam, moje tuge ne prolaze, dusa me boli, a dusu ne mozemo izlijeciti. Neke stvari se nikada ne mijenjaju, na kraju uvijek ali bas uvijek ostanem sam. Nekada sam proklinjao ovu samocu, tako hladnu i sivu, a sada je samoca sve sto imam. Ostao sam posve sam, sa svojim bolom i svojom tugom. Na kraju uvijek ali bas uvijek svi odu, mozda ja nisam ovdje da bih bio sretan, mozda sam ja ovdje samo da pisem. Zelio sam ostaviti ovo malo duse u mojim tekstovima, neka oni zive, ja sam odavno umro.
D.
„Djevojke se zaljubljuju u ono sto cuju, a muskarci se zaljube u ono sto vide, zato djevojke nose sminku a muskarci pricaju lazi.“
D.
..Onaj zagrljaj.. kad ti se noge odsjeku, a ti i dalje stojiš.
Nije me proslo, samo sam umorna.
Zvao bih te kao nekad, ali mi nismo kao nekad.
To među nama bila je igra.
Nismo znali pravila.
Na kraju ni ne znamo ko je izgubio.
Čini mi se oboje.
Dužna si mi najljepše godine.
Od takve ne odeš ni kad odeš. Jer poslije nje sve su beskrajno dosadne.
Ona je sve ono što sam ikada htio. Šteta što isto to ja nisam njoj.
Jel vidiš šta si napravila od mene?
Noći su najgore.
One što nemamo,imaju nas i previše!
Poslije tebe se ne mogu zaljubiti. Da me pitaš zašto, ja ti stvarno ne bih znao dati odgovor. Sreo sam i bolje od tebe, i gore od tebe, i normalnije od tebe, i luđe od tebe, ali niti jedna nije izazvala u meni ono što si ti. Nije da ja njih uspoređujem s tobom, jer stvarno ne želim istu kao ti. Ja samo uspoređujem onaj osjećaj koji si ti mogla pobuditi u meni i pitam se zašto niti jedna druga to nije uspjela.
Da li me se sjetis nekad?
Noć je najbolji i najveći iluzionista na svijetu.
Svojim trikovima oživi sjećanja, sjenke, strahove, želje.
Sitnice preuveliča, nedostajanja i samoću pojača.
Noć se voli igrati čovjekom.
Sveli ste ljubav na to gleda li vam story ili ne.
Samo sam te ponekad tako željan…i to je sve!
