#tuzni citati
Pričao sam
svojoj curici
Koja nosi tvoje ime
O tebi
Kao junakinji,
Superheroju
Sad si joj idol, a
Zamisli što bi bilo
Kad bi joj bila mama.
-nocna-tama
Ne znaju oni
Misle da si
Završena epizoda
U mom životu
Ne znaju koliko
Mi je misli dnevno
Usmjereno tebi
Ne znaju da
nas se sjećam
Svake minute,
Da se sjetim
Svakog mjesta
Gdje smo bili zajedno,
Pregledam album
S tvojim i našim
Fotografijama…
Ne znaju oni
Da pustim
Pokoju suzu
Na Merlinovu:Nedostaješ
Ne znaju oni…
Misle da je prošlo
nocna-tama
Davno sam sahranio u sebi sve sto se moglo nazvati emocija.Na pogrešnom mestu traziš nešto čega više nema.
Jebeš mi mater ako sam normalan…
Druži se sa onima koji će te činiti boljim čovekom,koji te ceni bez obzira na tvoje mane,jer prijatelja ima svuda,a samo je onaj jedan pravi.Onaj jedan,koji je tu da te digne sa dna,jer kada ti svi okrenu ledja,kada shvatiš da je život satkan od patnje i boli,znaš da je za tebe tu pravi prijatelj koji te voli.
Hteo ja to ili ne,uvek sam povredjen
Opet sam se zaljubio u tebe…
Zbog nje bih se kocko sa životom
Kad ćes već jednom da shvatiš da mi se svidjaš?
Zbog tebe sam prestao da volim Beograd
Dogovorili smo se da se nećemo zaljubiti jedno u drugo,već da pustimo da nam bude lepo,a zapravo smo se zaljubili kao nikad do sad.
Uzalud se nadam da ćeš pored mene pronaći mir
Tamo negde
Znaš li kada prestaje zaljubljenost?I znaš li da se ljudi i posle toga vole?Veruješ li da je moguće biti pored osobe u koju nisi zaljubljen?Reći ćeš kako veruješ,a priznaj da nikada ne bi mogao priznati kako nisi zaljubljen.To bi verovatno povredilo osobu koju voliš.Osoba koju voliš ne povredjuješ.Barem ne namerno.Budala sam što uopste govorim stvari koje bi trebalo da znaš.Ali tako je,kada voliš.Grebeš noktima,dok isti ne popucaju.Vučeš sopstvenu kosu na tudje gluposti.Ne shvatajući da će neko drugi dobiti bolju verziju tebe.Sa izdržljivim noktima i lepšom kosom,koju,nadam se,nećeš morati da čupaš.Čak i da pokušaš,znaćeš kada ti odustaneš,jer iza tebe je primer,i tako loša veza postane dobra.Kada iz nje naučiš.Više nećeš udarati glavom o zid i na tudje gluposti ćeš se samo počešati po kosi.Znajući da je beznadežno trošiti vreme na nekoga ko nikada nije imao nameru da te razume.Pa te pitam,da li se sećaš?Kada si mogla obećati da ćeš skinuti zvezde s neba,i ja bih se nadao.Ne bi ih tražio,jer su mi dovoljne sitnice.Pa bismo planirali more,jesen i život u zajedničkom stanu.Sve bi bilo prelepo,jer bi bilo “negde tamo” i imali smo čemu da se nadamo,negde tamo,i tako zaboravljali da bilo šta budemo danas.Nije zdravo kada se ljudi uzmu zdravo za gotovo.A ja sam verovao da će vreme nešto promeniti,ne menjajući sebe…
Zaprosi me
Rekla je “Zaprosi me” i želeo sam,to je jedino što sam istinski stvarno želeo da uradim,jedino svetlo što sam planirao u ovom tmurnom i crnom životu,ali nikad nisam bio od onih koji samo kleknu i čekaju da im ti kažes “DA”. Nikad ti nisi bila toliko jeftina da pred tebe padnem sa najskupljim prstenom u ruci. Takve stvari se planiraju,danima,mesecima,godinama,i ja sam planirao i planiram i dalje.A ja sam kreten,koji bi ti nošenje prstena otežao.Ni sam ne znam zašto sam nekad sam i odvratan,glup mogu reci.A opet se trudim toliko toga da ti pružim,da bi se ugušila da osetiš.Želim te za sebe,samo za sebe,ali se plašim da te ne uvučem u ovo crnilo sa kojim se svaki dan boriš,borimo da u crno bar malo unesemo moje omiljene,zelene…
Ovo srce je kanta, ili je prazno, ili je puno sranja
Krivo mi je samo što za druge uvek nadješ način i vreme,a za mene nikad
Raziđu se ljudi,ali duše nikad!
Svakim danom mi sve vise prijaš, i svakim danom te sve više volim,da mi je već sada teško da zamislim život bez tebe
U koji krug pakla idu ljudi koji prevare devojku?
Danas sam citao sva ona pisma koja sam joj napisao, uhvatio sam sebe kako na trenutak mislim o njoj, mnogo mi nedostaje, skoro me spasila, od ove samoce, bola, tuge, a onda je otisla kada mi je bila najvise potrebna, kada mi je umro clan obitelji, u trenutcima kada sam je najvise trebao njoj je bilo vazno da ode. Nadam se kako je sada sretna ma gdje god bila, da joj je pomoglo sto je mene slomila i da je tako sebe sastavila. Volio bih samo da se borila za mene, bar na trenutak. Vise nije ni bitno, jer znam da je vise nikada necu vidjeti ili cuti, bilo je lijepo dok je trajalo, uvijek ce biti moj najljepsi osmijeh, moja prva a i posljednja poezija. Zaboravila me, znao sam kako ona to moze, ponosan sam na nju, i ako je otisla. Vise ne cita sve ono sto pisem a nekada je uvijek govorila kako ja najljepse pisem. Svakoj sreci dode kraj. Na ovaj ili onaj nacin svi nas napuste.
D.
„Ne postoji diploma u skoli ljubavi, sve sto dobijete na kraju vaseg zivota je potvrda o tome koliko jako ste voljeli.“
D.
Sinoc sam odlucio doci u njen grad, onaj grad u kojem smo nekada bili mi. Zelio sam je potraziti, mozda jos jednom ona i ja, onaj posljedni put. I zaista, nasao sam je u onom gradu gdje smo mi nekada osjetili ljubav, nije bila sama, vec sa njim. Vidio sam kako ga je gledala, i tada sam znao, mnogo ga voli. Znao sam, jer ni mene nije gledala onako kako je gledala njega. Mislio sam da ce mi se baciti u zagrljaj kada me vidi, a ona me zaboravila, ona moja djevojka slomljene duse, sada je sretna, onako kako samnon nikada nije znala biti. Ipak kraj nije kada se ljudi razidu, kraj je kada se zaborave a ona je mene zaboravila. Tiho govorim pamti me po onome dobrom sto je bilo u meni, i odlazim, neke tuge vjecno traju.
D.
-Gdje sam? Ona zena u mom stanu me onesvijestila.
-Poslao sam je kuci, ovo nije za nju, ona lijeci ljude, za razliku od nas, mi ih lomimo.
-Ne razumijem, tko si ti? Sto ces uraditi samnom?
-Iskreno ne znam, ali postavit cu ti pitanje, da li mislis kako se ljudi mogu promjeniti? Mislim, oni povrijeduju nevine ljude a ja sam dugo vremena proveo ubijajuci osobe poput tebe.
-Mollm te, ja nisam takav kakvim me smatras, ovo je nesporazum. Cekaj, cekaj. U redu, uradio sam par stvari, pretjerao sam ali necu vise kunem se, pusti me da idem.
-Mogao bih te pustiti jer bi ti znao da cu te ja do kraja zivota promatrati, i ako opet budes naudio nekoj djevojci, znas da cu te ubiti. Mozda se mozes promjeniti, mozda se ja mogu promjeniti ali istina je ljudi se nikada ne promjene zar ne?
-Ne, ljudi se mogu promjeniti, ja se mogu promjeniti, ti se mozes promjeniti, mislim da me neces ubiti.
-Ne?
-Ne, jer mogu vidjeti da si dobar covjek.
-Dobar? Taj dio mene sam davno izgubio, ne znam da li je tu ostalo nesto, ili da li je to vazno, ali mozda je bolje tako, mozda ja moram uraditi ono sto dobri ljudi ne mogu, mozda nema vise dobrih ljudi, mozda ima samo dobrih odluka.
-Molim te, ne zelis nesto uraditi sto ces kasnije pozaliti.
-Sto cu vise pozaliti, ako te ostavim da zivis ili ako te ubijem. Pomozi mi da se ispravno odlucim.
D.
-Koja je najveca greska koju cinimo?
-Najveca greska je sto mislimo da imamo vremena, vrijeme je besplatno ali neprocijenjivo, ne mozete ga posjedovati ali ga mozete koristiti, ne mozete ga zadrzati ali ga mozete trositi, i jednom kada se izgubi, vise ga nikada ne mozete dobiti nazad.
D.
Danas dok sam se vracao sa posla vidio sam na klupi momka i djevojku, bili su lijepi zajedno, nacin na koji ju je on promatrao. Morao sam se sjetiti tebe i mene one veceri, kako sam ti sklanjao kosu sa lica, kako sam te gledao svaki put dok si mi pricala, samnom si se posebno smijala, sjecas se kako si mi rekla da cemo otvoriti nekada nas restoran, i da cu ja biti najbolji kuhar, volio sam nase snove i mastanja. Kako smo nekada znali sjediti na klupi, ili na stepenicama, ispijali smo vino, vodku, kako nam je doslo. Nikada mi nisi obecala kako ces uvijek biti tu ali bila si uvijek, voljela si djela vise od rijeci. Cesto pozelim vratiti vrijeme, jer tada bi bila ovdje samnom, nikada nisam shvatio zasto si morala otici na taj nacin, bila si mlada, puna zivota a onda onaj dan sam te nasao kako lezis nepomicno, oci pune sjaja su ostale bez boje. Mnogo mi nedostaje, bila mi je kao sestra.
D.
-Zasto sam tek sada shvatio koliko si samo egoisticna Lejla?
-Ja, mogu ti objasniti.
-Ne trebas Lejla, kada nisi imala nikoga bio sam tu, kada god ti je trebala moja podrska imala si je, bio sam tu kada si padala, dizao sam te sa dna, smijali smo se toliko glasno, a ti, sto si ti uradila? Otisla si, kao sto si uvijek radila, kada god je meni trebala podrska samo si me ostavila, ne zelim cuti objasnjenje, ne odlazi se od prijatelja ili ljubavi, samo od onih koji to nikada nisu ni bili, pomogla si mi da shvatim kako ja nisam bio ni prijatelj a ni ljubav.
-Kako se usudujes Harise?
-Kako se ti usudujes? Kada god mi je bilo tesko samo si odlazila, slomila si mi srce shvatas Lejla?
D.
Zeljela je da ode, uvijek sam je zaustavljao, i bilo je tesko, pokusati zadrzati nekoga kome je odlazak uvijek bio prva opcija. Nikada se nije zeljela boriti za mene ili za nas, vise nije ni vazno, jer pustio sam je, vise je ne trazim, ne pisem joj. Nekada mi dan nije mogao proci bez nje a sada je nema, koliko lako je odbacila sve sto sam ja bio, ili mi, zapravo mi nismo nikada bili nesto vise, mislio sam da smo bili prijatelji, ali nismo, jer ne odlazi se od ljubavi i prijateljstva, odlazi se samo od onih koji to nisu bili, a odlaskom mi je pokazala da ja nisam bio ni ljubav a ni prijatelj. Koliko sam se trudio da srusim zidove koje sam oko sebe izgradio, samo da bi mi ona slomila i onaj zadnji dio srca koji sam cuvao u tim kulama. Mozda je slomiti mene pomoglo njoj da sebe sastavi.
D.
„Svako putovanje ima kraj, na kraju dana jedne oci ce izgubiti sjaj.“
D.
Ja sam vjerovao u obecanja, jer sam uvijek mislio kako su obecanja posebna, i da ih nedajemo svakome. Mnogo toga mi je obecala, sve ono sto nikada nece ispuniti, uvijek i zauvijek je rekla, da ce biti uvijek tu, bez obzira koliko bude tesko, a onda je otisla. Morao sam joj reci zbogom, i ako nisam zelio, ne krivim je, nije ona mogla sastaviti ono sto su drugi unistili, ali mislio sam da ce ona biti prva koja ce ostati uz mene. Dvije godine su prestale kao da nisu vrijedile a jesu, mnogo mi nedostaje, valjda se na neka nedostajanja covjek nikada ne navikne. Bila je savrsena, tu me drzala i kada ja vise nisam zelio ovaj zivot, sada me vise ne drzi. Nikada vise je necu vidjeti, cuti, zagrliti, moja djevojka slomljene duse je otisla, neke poezije vjecno traju. Mnogo sam je volio, ali nekada samo ljubav ipak nije dovoljna.
D.
Da vam kazem zasto su ljudi koji pate od depresije i najbolji glumci? Jer im nista drugo ne ostaje, u svijetu gdje se o tome ne prica, i niko im ne vjeruje, prisiljen si staviti masku. I onda uvijek iznova cujete, „On je uvijek bio sretan, i zracio je pozitivnom energijom,“ i onako vas niko nece uzeti za ozbiljno.
D.
Jos jedan dan koji provodim u samoci, samoca me toliko uzela, da vise u meni nema one energije, dosao sam na kraj, moja dusa koja me boljela, moje rane koje su krvarile, nije svako putovanje dobro, ali svako putovanje ima kraj. Ja sam bio jedan od onih koji u zivotu promase sve, pa i planetu, zasto se niko nije borio za mene onako do srzi? Jos jedan dan koji je prosao, jos jedna noc koja nema kraja, boli me dusa. Samo sam zelio da prestane. Ne mogu vise, samoca postaje glasnija, jaca.
D.
Nisam pisao dugo, imam ruznu naviku, nikada nisam pisao kada sam sretan, samo moje srece ne traju dugo. Vise ne trazim srecu, prestao sam traziti, prestao sam da se nadam, moje tuge ne prolaze, dusa me boli, a dusu ne mozemo izlijeciti. Neke stvari se nikada ne mijenjaju, na kraju uvijek ali bas uvijek ostanem sam. Nekada sam proklinjao ovu samocu, tako hladnu i sivu, a sada je samoca sve sto imam. Ostao sam posve sam, sa svojim bolom i svojom tugom. Na kraju uvijek ali bas uvijek svi odu, mozda ja nisam ovdje da bih bio sretan, mozda sam ja ovdje samo da pisem. Zelio sam ostaviti ovo malo duse u mojim tekstovima, neka oni zive, ja sam odavno umro.
D.
„Djevojke se zaljubljuju u ono sto cuju, a muskarci se zaljube u ono sto vide, zato djevojke nose sminku a muskarci pricaju lazi.“
D.
-Mogu li pricati sa tobom ispred vrata Harise?
-Da, mozes Lejla.
-Da li si pomislio kako zadnji tjedni nisu bili laki za mene, prekinula sam zaruke, izgubila sam najboljeg prijatelja, i svoj stan, a sada cu izgubiti i svoj posao.
-Kako mislis?
-Nisam na poslu skoncetrirana, i moj sef zeli pricati samnom u petak u 4 sata, sto kod nas znaci vrijeme otkaza.
-Nisam imao pojma.
-Kako ces znati? Jedina osoba kojoj sam vjerovala jedva me gleda u oci, i ne zove me nazad, znam koliko je hrabro bilo od tebe reci kako me volis, ali znam koliko je bilo bolno sto to nisam mogla uzvratiti. Do vraga, citava situacija je i za mene teska, mnogo mi falis, zar nema za nas nazad? Nazad prema normalnom?
-Mislim da za mene nikada vise nece biti normalno Lejla.
D.
„Ponekad nema drugog puta, nema druge sanse, ili pauze ponekad imamo samo sada ili nikada. Stvari se mijenjaju, prijatelji odlaze, zivot ne staje ni za koga.“
D.
Upoznao sam je na poslu, radili smo skupa, bila je predivna, uvijek je bila nasmijana, u pocetku nismo pricali, a onda smo razmjenili po jednu rijec, iz dana u dan smo sve vise pricali. Zavolio sam njen osmijeh, bila je to jaka djevojka, iznutra slomljena ali izvana nasmijana. Toliko glasno smo se poceli smijati, postajala je ta neka magija izmedu nas koju nisam znao objasniti, ta neka car. Sa vremenom smo postali sve blizi, ali nikada nismo bili nesto vise od prijatelja. A onda sam stajao na peronu sa njom, dok je plakala i drzala kofer u ruci, odlucila je otici iz ovog grada, zeljela je promjenu. Gledao sam je kako ulazi na onaj vlak, dok je za sobom vukla onaj teski kofer, odlazi u novi grad, tamo gdje ce poceti sve iz pocetka. Mozda bi i ostala, mozda bi me jutrom budila poljubcima, samo da sam joj rekao da ostane, ali nisam, cutao sam i gledao kako odlazi i posljednja karta u smjeru da i ja postanem sretan covjek u ovom zivotu.
D.
„Istina je da sam te gledao kako odustajes od mene, zar mislis da me to nije promjenilo? To me slomilo jebote.“
D.
Ti meni kazes da smo sve ono prosli samo da bi opet postali stranci?
Dovraga.
D.
Ne zamrzi čovjek jer mu je došlo.
Zamrzi jer tu gdje je nekad bila ljubav, ostala je samo prašina, prašina za kovanje mržnje.
Tanka je linija između ljubavi i mržnje, a ja svoje linije više ne mogu povlačiti za tobom.
Tu gdje si prešao granicu,
tu je mržnja počela.
Tu gdje sam te zadnji put voljela.
