Dodjes sa posla u prazan stan,

Casu koju si isprljao pre dva dana

Ti je operes

Tanjire od dorucka sklonis

Jer nema ko ako ti to ne uradis

Odes na kafu sam

Smejes se dok komsiji odgovaras na pitanje “kako si”

Smejes se, jer lazes

Kazes “evo uzivam”

Muziku slusas sam,

Pa nastupas pred ogledalom

Nema ko da vice “TISE!!”

Jer vec dugo nema nikoga tu pored

Grlis jorgan, jer prazne su ti ruke

Tebe dugo vec niko ne grli

Ali kazes jedan dan manje

A koliko godina vec brojis taj “dan manje”?

Garderoba je uvek lepo slozena

I sve je u stanu na svom mestu

Jer nema ko da napravi lom

Nema ko da rasturi krevet

Sam se smejes

To je gore

Nego kad sam places

Bezis od usamljenosti koja je

Nekim cudom

Uvek korak ispred tebe

I uvek pobegnes pravo njoj u zagrljaj

Omiljen si u drustvu,

Ali je l imas ti omiljeno drustvo?

Ne?

Izmišljeni lik

Voljela bih da si
Jedan od meni omiljenih
Izmišljenih likova
Samo da te sanjam
Znajući da ne postojiš
Tako da se ne osjećam slomljenog srca
Jer ti nisi moj heroj.

Naš mali svijet

I dalje boli
Jer ti si izabrao sve drugo osim nas
A sve što sam željela nama
Da imamo svoj mali svijet
ispunjen srećom, ljubavlju i trenucima.

Kajem se,
Jer bila sam previša dobra prema ljudima
I premalo sam dobila za uzvrat
Ne sluteći da oni što ne daju dobrotu
Dobiju je od drugih
Ali valjda je to život
Da kada manje daješ, više dobiješ.
Proklet li je život
Ali i ljudi
Il’ možda smo mi dobri ljudi
zalutali u krivo vrijeme.

Znaš, kada dođeš u neke zrelije godine, tek tad shvatiš koliko je vrijeme dragocjeno i da smo iz sekunde u sekundu sve stariji i stariji. Zbog toga, ne treba da se bavimo glupostima, već da život provedemo na način da uvijek sebe činimo sretnim, zadovoljnim i da uživamo u svakom momentu našeg života. Vrijeme brzo leti, pa tako i naše godine. Niko ne zna kada će naše životno putovanje biti završeno. Zato uživajte, dok imate vremena. Jednom ćemo svi osjetiti blizinu kraja našeg životnog putovanja. Ako budemo ispunjeni unutar nas sami, nećemo se plašiti odlaska.

Život je nepredvidljiv.

Živimo za danas, jer tko zna što će biti sutra.

Od prošlosti ni nemamo svrhe,

Pa zašto bi da živimo u njoj.

Od budućnosti ne znamo ništa,

Pa zašto da je čekamo.

Ako ne krenemo da živimo,

Da stvaramo,

Da ostvarujemo svoje snove

Tko zna kakva će onda biti budućnosti.

Zato sada ili nikada

Na tebi je.

Mnogi će reći da vrijeme liječi sve rane, ali niko ne priča o ožiljcima koji ostaju iza. Možda je bolje reći da će sve proći, onda kada prođemo i mi. A proći ćemo.

Ti

Ponekad

Poželim da ti kažem nešto

Al’ sjetim se

Da se ne poznajemo

I da će moje riječi biti uzaludne

Jer ko sam ja i moje riječi

Da ti išta znače

Pored riječi mase ljudi

Od kojih dobijaš.

Ja, sanjar

Tu na ovoj čudesnoj planeti

Rođena sam kao sanjar

Da vječito živim od snova

I da u njima stvaram nestvarne scene

Sa ljudima koji nikad neće biti dio mog života

• L.S.

Prestao sam brojati

Neprospavane noći

Zbog tebe

Pune pepeljare,

Prazne čaše, boce

Prestao sam brisati suze

Pa ih puštao da

Nekontrolirano

Klize niz lice

Ulazio sam

U tuđe postelje,

Ljubio tuđa lica,

Pio u najgorim

Klubovima,

Kretao se

U najgorem društvu

Radio sve suprotno

Od onog što bi voljela

Ili preferirala

Sve sam pokušavao

Da me prođeš

Uzalud.

nocna-tama

..Onaj zagrljaj.. kad ti se noge odsjeku, a ti i dalje stojiš.

Zvao bih te kao nekad, ali mi nismo kao nekad.

To među nama bila je igra.

Nismo znali pravila.

Na kraju ni ne znamo ko je izgubio.

Čini mi se oboje.

Dužna si mi najljepše godine.

Od takve ne odeš ni kad odeš. Jer poslije nje sve su beskrajno dosadne.

Noći su najgore.

One što nemamo,imaju nas i previše!

Poslije tebe se ne mogu zaljubiti. Da me pitaš zašto, ja ti stvarno ne bih znao dati odgovor. Sreo sam i bolje od tebe, i gore od tebe, i normalnije od tebe, i luđe od tebe, ali niti jedna nije izazvala u meni ono što si ti. Nije da ja njih uspoređujem s tobom, jer stvarno ne želim istu kao ti. Ja samo uspoređujem onaj osjećaj koji si ti mogla pobuditi u meni i pitam se zašto niti jedna druga to nije uspjela.

Noć je najbolji i najveći iluzionista na svijetu.

Svojim trikovima oživi sjećanja, sjenke, strahove, želje.

Sitnice preuveliča, nedostajanja i samoću pojača.

Noć se voli igrati čovjekom.

Sveli ste ljubav na to gleda li vam story ili ne.

Samo sam te ponekad tako željan…i to je sve!

Juce ti je bio rodjedan. Dobro pamtim datum 11.03. Eeh ko bi zaboravio taj dan. Dan kad smo ti upali u stan i iznenadili te. Ja onako pomalo stidljiva, jer svega nismo bili ni mjesec zajedno. Dajem ti poklon u nadi da ga ne otvoris pred svima, sto i nisi. Sreca. Crvenim se na pitanje “ko sam ti ja” gdje pokusavas da objasnis da sam drugarica, jer ne mozes reci jos ko sam. Mada se i ti uveliko crvenis na sva pitanja o meni.

Juce, cestitala sam ti rodjedan ujutro tek. 11.03 tacno u 00h pustila sam suzu, umjesto poruke ili poziva. Sjetila sam se tog sretnog perioda, tih nasih gluposti. I kako bi i sad sigurno cekala ispred stana, zvala D. da izadje i da me uvede kod tebe. Pustila sam suzu i zaspala. Ujutro je vec bilo lakse, noc je odnjela neku tezinu.

Volim te i uvijek cu te voljeti. I uvijek ces imati to neko posebno mjesto i znacenje u mom zivotu.

Sve bih reči ovog sveta menjala,

za jedan minut našeg ćutanja!

da na meni je, ja ne bih dala

ljubav tvoju ja ne bih izdala

da na meni je bila bih iskrena

Kad se budem pomirila sa tim da nekog vise nemam, da ne postoji za mene

On ce se pojaviti, cisto onako

da mi unisti dan,

svojim postojanjem.