#najljepsi citati

LIVE

Tamo negde

Znaš li kada prestaje zaljubljenost?I znaš li da se ljudi i posle toga vole?Veruješ li da je moguće biti pored osobe u koju nisi zaljubljen?Reći ćeš kako veruješ,a priznaj da nikada ne bi mogao priznati kako nisi zaljubljen.To bi verovatno povredilo osobu koju voliš.Osoba koju voliš ne povredjuješ.Barem ne namerno.Budala sam što uopste govorim stvari koje bi trebalo da znaš.Ali tako je,kada voliš.Grebeš noktima,dok isti ne popucaju.Vučeš sopstvenu kosu na tudje gluposti.Ne shvatajući da će neko drugi dobiti bolju verziju tebe.Sa izdržljivim noktima i lepšom kosom,koju,nadam se,nećeš morati da čupaš.Čak i da pokušaš,znaćeš kada ti odustaneš,jer iza tebe je primer,i tako loša veza postane dobra.Kada iz nje naučiš.Više nećeš udarati glavom o zid i na tudje gluposti ćeš se samo počešati po kosi.Znajući da je beznadežno trošiti vreme na nekoga ko nikada nije imao nameru da te razume.Pa te pitam,da li se sećaš?Kada si mogla obećati da ćeš skinuti zvezde s neba,i ja bih se nadao.Ne bi ih tražio,jer su mi dovoljne sitnice.Pa bismo planirali more,jesen i život u zajedničkom stanu.Sve bi bilo prelepo,jer bi bilo “negde tamo” i imali smo čemu da se nadamo,negde tamo,i tako zaboravljali da bilo šta budemo danas.Nije zdravo kada se ljudi uzmu zdravo za gotovo.A ja sam verovao da će vreme nešto promeniti,ne menjajući sebe…

Zaprosi me

Rekla je “Zaprosi me” i želeo sam,to je jedino što sam istinski stvarno želeo da uradim,jedino svetlo što sam planirao u ovom tmurnom i crnom životu,ali nikad nisam bio od onih koji samo kleknu i čekaju da im ti kažes “DA”. Nikad ti nisi bila toliko jeftina da pred tebe padnem sa najskupljim prstenom u ruci. Takve stvari se planiraju,danima,mesecima,godinama,i ja sam planirao i planiram i dalje.A ja sam kreten,koji bi ti nošenje prstena otežao.Ni sam ne znam zašto sam nekad sam i odvratan,glup mogu reci.A opet se trudim toliko toga da ti pružim,da bi se ugušila da osetiš.Želim te za sebe,samo za sebe,ali se plašim da te ne uvučem u ovo crnilo sa kojim se svaki dan boriš,borimo da u crno bar malo unesemo moje omiljene,zelene

Poslije tebe se ne mogu zaljubiti. Da me pitaš zašto, ja ti stvarno ne bih znao dati odgovor. Sreo sam i bolje od tebe, i gore od tebe, i normalnije od tebe, i luđe od tebe, ali niti jedna nije izazvala u meni ono što si ti. Nije da ja njih uspoređujem s tobom, jer stvarno ne želim istu kao ti. Ja samo uspoređujem onaj osjećaj koji si ti mogla pobuditi u meni i pitam se zašto niti jedna druga to nije uspjela.

Noć je najbolji i najveći iluzionista na svijetu.

Svojim trikovima oživi sjećanja, sjenke, strahove, želje.

Sitnice preuveliča, nedostajanja i samoću pojača.

Noć se voli igrati čovjekom.

Juce ti je bio rodjedan. Dobro pamtim datum 11.03. Eeh ko bi zaboravio taj dan. Dan kad smo ti upali u stan i iznenadili te. Ja onako pomalo stidljiva, jer svega nismo bili ni mjesec zajedno. Dajem ti poklon u nadi da ga ne otvoris pred svima, sto i nisi. Sreca. Crvenim se na pitanje “ko sam ti ja” gdje pokusavas da objasnis da sam drugarica, jer ne mozes reci jos ko sam. Mada se i ti uveliko crvenis na sva pitanja o meni.

Juce, cestitala sam ti rodjedan ujutro tek. 11.03 tacno u 00h pustila sam suzu, umjesto poruke ili poziva. Sjetila sam se tog sretnog perioda, tih nasih gluposti. I kako bi i sad sigurno cekala ispred stana, zvala D. da izadje i da me uvede kod tebe. Pustila sam suzu i zaspala. Ujutro je vec bilo lakse, noc je odnjela neku tezinu.

Volim te i uvijek cu te voljeti. I uvijek ces imati to neko posebno mjesto i znacenje u mom zivotu.

Je li to mudrost, da ne očekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuđu? Gubitak je što je ta mjera sitna, a dobitak što ne tražimo više.

Meša Selimović

želim da budem tvoj poziv

u ponoć

kad si tužan

i sam

-Mogu li pricati sa tobom ispred vrata Harise?

-Da, mozes Lejla.

-Da li si pomislio kako zadnji tjedni nisu bili laki za mene, prekinula sam zaruke, izgubila sam najboljeg prijatelja, i svoj stan, a sada cu izgubiti i svoj posao.

-Kako mislis?

-Nisam na poslu skoncetrirana, i moj sef zeli pricati samnom u petak u 4 sata, sto kod nas znaci vrijeme otkaza.

-Nisam imao pojma.

-Kako ces znati? Jedina osoba kojoj sam vjerovala jedva me gleda u oci, i ne zove me nazad, znam koliko je hrabro bilo od tebe reci kako me volis, ali znam koliko je bilo bolno sto to nisam mogla uzvratiti. Do vraga, citava situacija je i za mene teska, mnogo mi falis, zar nema za nas nazad? Nazad prema normalnom?

-Mislim da za mene nikada vise nece biti normalno Lejla.



D.

„Ponekad nema drugog puta, nema druge sanse, ili pauze ponekad imamo samo sada ili nikada. Stvari se mijenjaju, prijatelji odlaze, zivot ne staje ni za koga.“


D.

Upoznao sam je na poslu, radili smo skupa, bila je predivna, uvijek je bila nasmijana, u pocetku nismo pricali, a onda smo razmjenili po jednu rijec, iz dana u dan smo sve vise pricali. Zavolio sam njen osmijeh, bila je to jaka djevojka, iznutra slomljena ali izvana nasmijana. Toliko glasno smo se poceli smijati, postajala je ta neka magija izmedu nas koju nisam znao objasniti, ta neka car. Sa vremenom smo postali sve blizi, ali nikada nismo bili nesto vise od prijatelja. A onda sam stajao na peronu sa njom, dok je plakala i drzala kofer u ruci, odlucila je otici iz ovog grada, zeljela je promjenu. Gledao sam je kako ulazi na onaj vlak, dok je za sobom vukla onaj teski kofer, odlazi u novi grad, tamo gdje ce poceti sve iz pocetka. Mozda bi i ostala, mozda bi me jutrom budila poljubcima, samo da sam joj rekao da ostane, ali nisam, cutao sam i gledao kako odlazi i posljednja karta u smjeru da i ja postanem sretan covjek u ovom zivotu.



D.

-Moram ti nesto reci, dugo sam razmisljao i mislio sam da nece doci do toga. Ja nisam vise zaljubljen u Lejlu, ali ona je za mene kao obitelj i ja to ne mogu samo tako prekinuti, da li to mozes prihvatiti?

-Zaista se nadam da ces je osvojiti jednog dana.



D.

loading