#poezija
Jednom su mi rekli da pisem o nekoj sretnoj djevojci, a sada ne znam da li je bila toliko sretna ili se samo sretno smijala. Bila je to velika ljubav, jos uvijek se prica o nasoj ljubavi u nasem gradu, svi znaju onu pricu o dvoje mladih koji su se mnogo voljeli ali nisu uspjeli. Odavno nisam cuo nesto o njoj, ne znam gdje je nakon svih tih godina, mozda je sretna a mozda joj je srce slomljeno onako kako je ona slomila moje. Nekada sam je toliko volio, znao sam je po koraku a danas se vise ne sjecam njenog lika, zaboravio sam i kako se smijala, ali nikada nisam zaboravio kako me gledala. Mnogo me voljela, ljubavi smo imali najvise ali bili smo mladi, djeca, pogresni se uvijek nadu. Bila je to ona ljubav koja vas osakati za sve druge koje ce doci poslije, najvise me promjenila i ako je bila najgora. Lagao bih kada bi rekao da nisam zelio prozivjeti zivot sa njom, prozivio sam zivot ali bez nje, uz zene za jednu noc koje nikada nisam nazvao. Ona je unistila mene a ja svaku nakon nje, do vraga nismo mogli da se volimo a nismo mogli ni zajedno.
D.
„Znakovi koje ignorirate na pocetku, postat ce razlozi zasto ste na kraju otisli.“
D.
„Ako se nikada ne oporavite od onoga sto vas je povrijedilo, krvarit cete na ljude koji vas nisu povrijedili.“
D.
Da li ste se nekada zapitali koji su znakovi da netko ima suicidne misli?
-Ako kazu da trebaju pauzu od svog zivota, ili su jednostavno umorni, oni vam tada govore da odustaju.
-Nitko nece primijetiti da me nema, i ova recenica lomi moje srce. Ne samo da su puni bola, i ne zele zivjeti, nego ih nitko i ne voli. Pobrinite se da im je dobro u njihovim teskim vremenima.
D.
„Svaki sretan kraj je imao tezak pocetak, a svaki tezak pocetak je imao naucenu lekciju.“
D.
-Ako ti oprostim ti ces opet slomiti moje srce i ja to ne mogu opet prezivjeti.
-Necu, obecavam.
-Ne razumijes zar ne? Na ovaj ili onaj nacin ja cu izgubiti. Ne mogu te voljeti, a ne mogu te ni mrziti jer bi to upropastilo moj zivot. Ja samo trebam da ne osjecam nista prema tebi, da prestanem misliti o tebi, moram prestati da se brinem o tebi a ne znam kako to da uradim. Volio bih da te nikada nisam upoznao.
D.
-Osjecam se polaskano sto zelis moj broj, ali mozda je to zato sto si tuzan, i ovo ti pomaze da povecas svoj osjecaj vaznosti, ti ces dobiti nesto puno bolje od mene. Bit ce bolje, ti si dobar, prebrodit ces to.
-Zasto bih ja bio tuzan?
-Rekla bih da si jednom bio zaljubljen, i da si to upropastio, nakon toga si proveo svaki trenutak svog zivota da zaboravis na taj gubitak.
D.
-Ja i Elena smo se rastali.
-Zao mi je, zasto? Sto se dogodilo?
-Mi smo zeljeli samo razlicite stvari Lejla.
D.
„Brak promjeni ljude. Mislis da ces ozeniti svoju srodnu dusu, a onda se ta osoba pretvori u nekoga drugog. Nekada ste toliko zaljubljeni u osobu koja je tu nekada bila, da ne mozete voljeti ono u sto su se pretvorili.“
D.
Danas sam otisao na ono mjesto gdje uvijek odlazim kada sam tuzan ili ne znam kako dalje, kada mi se svijet srusi, odavno nisam ovdje dolazio, sve je ostalo isto, samo ja nisam bio isti, u meni je bilo vise bola. Bol promjeni covjeka. Sanjao sam kako cu nekada ovdje doci sa njom, i pokazati joj ovo mjesto, jer voljela je ovakva mjesta. Drustvo mi je pravila flasa nekog alkohola, osjetio sam alkohol u svojim venama, zapalio sam onu zadnju cigaretu, zelio sam osjetiti taj dim u mojim plucima opet iznova, sva ona bol koja je bila tu, godine su ucinile svoje, odlasci, pogresne osobe, pogresne ljubavi, smrt voljenih osoba, sve je ostavljalo traga na meni, izgubio sam sve one koje sam volio. Osjetio sam kako su tablete pocele dijelovati, sekunde, minute su me dijelile od mog mira kojeg sam toliko zelio.
D.
Nju cu pamtiti po onome sto je bila, nacinu na koji sam se smijao sa njom. Sve ono sto smo trebali postati ili mogli, pamtit cu je kao moj najljepsi osmijeh. Nekada je bila u svakom mom danu, znao sam mnogo toga, a sada je danima nisam cuo, ne znam gdje je ni da li je dobro, ne bih mogao reci da li je sretna ili mozda ima nekoga, znam da mi mnogo nedostaje. Bila je dobra djevojka, drugacija, nikada nije znala utjesiti, ali znala me nasmijati, onako kako nikada nisam nasmijan bio. Mogli smo postati puno vise od onoga sto smo postali, sve smo mogli, samo da smo se borili, ali mozda je odlazak bio laksi. Nakon svega sto smo bili postali smo uspomena, ne znam kako je, ali se nadam da joj dusa vise nije slomljena.
D.
Nakon nje mi u zivotu nista ne ide, sve sto gradim na kraju se srusi. Imao sam nakon nje druge ljubavi, ali nijedna ljubav u meni nije probudila one osjecaje kao ona. Lijecio sam tugu tudim usnama, lakim zenama, sve one poruke koje joj nisam poslao. Mislio sam da ce proci ako izgradim sve one zidove oko sebe, ali nije proslo. Slomila me za sve djevojke koje su trebale doci nakon nje, unistila me za druge. U kafanama sam bio stalan gost, kazu da je kafana kuca za ostavljene duse. Mozda sam i ja trazio u casi, flasi ono sto sam izgubio. Ljubav uvijek boli, na ovaj ili na onaj nacin, necije srce uvijek bude slomljeno. Budio sam se u tudoj postelji, na pogresnoj strani kreveta, kraj pogresnih ljudi ali vise nikada se nisam probudio na njenoj strani kreveta.
D.
Veceras sam slusao Merlina, opet iznova kao nekada sa njom, sve one godine koje smo samo tako bacili, kao da nisu bile vrijedne. Voljela ga je slusati, uvijek sam je gledao dok bi pjevusila te pjesme, do vraga kako smo postali ovo? Ni prijatelji, ni ljubav samo opet oni stranci. Ne znam da li jos uvijek cita, ne znam da li je dobro, a nekada mi dan nije prolazio bez nje. Sto smo ovo postali? Sve smo srusili, vise nije ni vazno tko je kriv, vazno je kako smo oboje odustali. Nije samo ona odustala od mene, i ja sam od nje, mozda smo se ipak samo previse povrijedili, i zaboravili koliko nam je nekada bilo lijepo. Slomila nas je prokleta navika, navikli smo se jedno na drugo, uzimali smo jedno drugo zdravo za gotovo, a kada navika dode, ljubav odlazi. Ne znam gdje je, ali se nadam da zna koliko mi je zao, sve sto smo mogli postati, mi smo odabrali da postanemo uspomena.
D.
Zeljela je da ode, uvijek sam je zaustavljao, i bilo je tesko, pokusati zadrzati nekoga kome je odlazak uvijek bio prva opcija. Nikada se nije zeljela boriti za mene ili za nas, vise nije ni vazno, jer pustio sam je, vise je ne trazim, ne pisem joj. Nekada mi dan nije mogao proci bez nje a sada je nema, koliko lako je odbacila sve sto sam ja bio, ili mi, zapravo mi nismo nikada bili nesto vise, mislio sam da smo bili prijatelji, ali nismo, jer ne odlazi se od ljubavi i prijateljstva, odlazi se samo od onih koji to nisu bili, a odlaskom mi je pokazala da ja nisam bio ni ljubav a ni prijatelj. Koliko sam se trudio da srusim zidove koje sam oko sebe izgradio, samo da bi mi ona slomila i onaj zadnji dio srca koji sam cuvao u tim kulama. Mozda je slomiti mene pomoglo njoj da sebe sastavi.
D.
