#ljubaav
Hteo ja to ili ne,uvek sam povredjen
Zbog nje bih se kocko sa životom
da na meni je, ja ne bih dala
ljubav tvoju ja ne bih izdala
da na meni je bila bih iskrena
Za mene je ona bila citav svijet,
Za nju,
Ja nisam postojao
sve vise sumnjam da neko sretno i voli jos
D. Balašević
Srce je moje napuklo k'o kora starog bagrema
Ja znam da ova ljubav ima sto života!
-Gibonni
Nešto cu ti reći, usnuli dječače.
Uvijek su tužne ljubavne priče bile ljepše od onih sretnih.
Sreća je čudan koncept, najčešće izmišljen, i uvijek se za njom mnogo mora trčati niz padine snova. Lakše ih je napisati, koji višak san i višak zagrljaj, koje zrno klišea, začin za nemaštovitost i eto te- hepiending. Tuga ti je konstantna, i jača emocija od sreće. Ne mora to biti ona prava, tužna tuga, gdje plačeš i vrištiš u grčevitom bolu dok ti srce staje i otima se a dah ne možeš ni da uzmeš. To je ona melodična tuga, blaga k'o jesen, ona nostalgija za nečim što nije ni bilo, ona ljepota u čudnom miru. To je duboka emocija, ta tuga, i mnogo lijepa. I uvijek su i tužne ljubavne price unikatne jer- sreća je sreća, ima samo jedan oblik, a tuga je bezbroj. Sve ja to k'o pisac neki navodni tebi zborim, al’ eto ipak da te zamolim- nek mi budemo sretna ljubavna priča. Podnijet ću ja udarac na spisateljski ponos sa još jednim klišeom o poljupcima, ružama, zalascima sunca, crvenim koncem, mjesecom i bajkom o Ljepotici i Zvijeri. Sve ću podnijeti, ali da ti i ja budemo još jedna tužna priča u moru mojih napisanih- to nemoj. Moli te tvoj pisac.
