#ljubav
Nakon nje mi u zivotu nista ne ide, sve sto gradim na kraju se srusi. Imao sam nakon nje druge ljubavi, ali nijedna ljubav u meni nije probudila one osjecaje kao ona. Lijecio sam tugu tudim usnama, lakim zenama, sve one poruke koje joj nisam poslao. Mislio sam da ce proci ako izgradim sve one zidove oko sebe, ali nije proslo. Slomila me za sve djevojke koje su trebale doci nakon nje, unistila me za druge. U kafanama sam bio stalan gost, kazu da je kafana kuca za ostavljene duse. Mozda sam i ja trazio u casi, flasi ono sto sam izgubio. Ljubav uvijek boli, na ovaj ili na onaj nacin, necije srce uvijek bude slomljeno. Budio sam se u tudoj postelji, na pogresnoj strani kreveta, kraj pogresnih ljudi ali vise nikada se nisam probudio na njenoj strani kreveta.
D.
Veceras sam slusao Merlina, opet iznova kao nekada sa njom, sve one godine koje smo samo tako bacili, kao da nisu bile vrijedne. Voljela ga je slusati, uvijek sam je gledao dok bi pjevusila te pjesme, do vraga kako smo postali ovo? Ni prijatelji, ni ljubav samo opet oni stranci. Ne znam da li jos uvijek cita, ne znam da li je dobro, a nekada mi dan nije prolazio bez nje. Sto smo ovo postali? Sve smo srusili, vise nije ni vazno tko je kriv, vazno je kako smo oboje odustali. Nije samo ona odustala od mene, i ja sam od nje, mozda smo se ipak samo previse povrijedili, i zaboravili koliko nam je nekada bilo lijepo. Slomila nas je prokleta navika, navikli smo se jedno na drugo, uzimali smo jedno drugo zdravo za gotovo, a kada navika dode, ljubav odlazi. Ne znam gdje je, ali se nadam da zna koliko mi je zao, sve sto smo mogli postati, mi smo odabrali da postanemo uspomena.
D.
Zeljela je da ode, uvijek sam je zaustavljao, i bilo je tesko, pokusati zadrzati nekoga kome je odlazak uvijek bio prva opcija. Nikada se nije zeljela boriti za mene ili za nas, vise nije ni vazno, jer pustio sam je, vise je ne trazim, ne pisem joj. Nekada mi dan nije mogao proci bez nje a sada je nema, koliko lako je odbacila sve sto sam ja bio, ili mi, zapravo mi nismo nikada bili nesto vise, mislio sam da smo bili prijatelji, ali nismo, jer ne odlazi se od ljubavi i prijateljstva, odlazi se samo od onih koji to nisu bili, a odlaskom mi je pokazala da ja nisam bio ni ljubav a ni prijatelj. Koliko sam se trudio da srusim zidove koje sam oko sebe izgradio, samo da bi mi ona slomila i onaj zadnji dio srca koji sam cuvao u tim kulama. Mozda je slomiti mene pomoglo njoj da sebe sastavi.
D.
„Svako putovanje ima kraj, na kraju dana jedne oci ce izgubiti sjaj.“
D.
Ja sam vjerovao u obecanja, jer sam uvijek mislio kako su obecanja posebna, i da ih nedajemo svakome. Mnogo toga mi je obecala, sve ono sto nikada nece ispuniti, uvijek i zauvijek je rekla, da ce biti uvijek tu, bez obzira koliko bude tesko, a onda je otisla. Morao sam joj reci zbogom, i ako nisam zelio, ne krivim je, nije ona mogla sastaviti ono sto su drugi unistili, ali mislio sam da ce ona biti prva koja ce ostati uz mene. Dvije godine su prestale kao da nisu vrijedile a jesu, mnogo mi nedostaje, valjda se na neka nedostajanja covjek nikada ne navikne. Bila je savrsena, tu me drzala i kada ja vise nisam zelio ovaj zivot, sada me vise ne drzi. Nikada vise je necu vidjeti, cuti, zagrliti, moja djevojka slomljene duse je otisla, neke poezije vjecno traju. Mnogo sam je volio, ali nekada samo ljubav ipak nije dovoljna.
D.
Da vam kazem zasto su ljudi koji pate od depresije i najbolji glumci? Jer im nista drugo ne ostaje, u svijetu gdje se o tome ne prica, i niko im ne vjeruje, prisiljen si staviti masku. I onda uvijek iznova cujete, „On je uvijek bio sretan, i zracio je pozitivnom energijom,“ i onako vas niko nece uzeti za ozbiljno.
D.
Nisam pisao dugo, imam ruznu naviku, nikada nisam pisao kada sam sretan, samo moje srece ne traju dugo. Vise ne trazim srecu, prestao sam traziti, prestao sam da se nadam, moje tuge ne prolaze, dusa me boli, a dusu ne mozemo izlijeciti. Neke stvari se nikada ne mijenjaju, na kraju uvijek ali bas uvijek ostanem sam. Nekada sam proklinjao ovu samocu, tako hladnu i sivu, a sada je samoca sve sto imam. Ostao sam posve sam, sa svojim bolom i svojom tugom. Na kraju uvijek ali bas uvijek svi odu, mozda ja nisam ovdje da bih bio sretan, mozda sam ja ovdje samo da pisem. Zelio sam ostaviti ovo malo duse u mojim tekstovima, neka oni zive, ja sam odavno umro.
D.
„Svi se muskarci mogu promjeniti, i svi muskarci ce se promjeniti, ali postoji samo jedna zena zbog koje cemo se promjeniti. Samo jedna, ne mijenjamo se zbog vise zena, nego se mijenjamo samo zbog jedne. Ako se ne mijenja, onda ti nisi ta.“
D.
„Svi mi glumimo srecu a zivimo bol.“
D.
Kada smo otisli jedno od drugog, i odlucili kako je najbolje da stane sve, zabranio sam drugovima da pricaju o tebi ili da spominju tvoje ime, do vraga svi su znali koliko sam te samo volio, svi su znali osim tebe. Danima nisam izlazio iz kafane, svaku kafanu sam zatvarao noci su trajale vjecno. Dugo mi je trebalo da se oporavim, da sastavim one slomljene dijelove moga srca, a to je najgore kod slomljenog srca ne znas kako si se osjecao na pocetku. Godine su mi bile potrebne, vrijeme ne lijeci nista, oni koji to kazu ne razumiju. Znas prije tri godine sam bio zadnji put u nasem gradu, sjedio sam za onim stolom gdje sam urezao onaj nas datum, i pricao sam sa svojom majkom, znas da nikada nismo imali dobar odnos, ali tog dana smo pricali. Dok je majka pricala ja sam ispijao pivu, prelazio rukom preko onog datuma, naseg datuma, nikada nikome nisam rekao zasto smo mi morali prestati, a onda sam probudio neka sjecanja, ne znam kako se moja majka tebe sjetila, ali kroz suze mi je rekla ne brini se sine, vratit ce se ona tebi, vidjela sam koliko te voljela i kako te gledala, bit ce ona opet tvoja.
D.
tog trenutka sam osjetila da smo završili, samo što nisam znala kako to prihvatiti i samoj sebi priznati - nevjerojatna je ta
čovjekova intuicija.
kako čovjek može predosjetiti
nešto što će se dogoditi
ili u našem slučaju,
završiti.
još što je čudnije od toga je
kako nismo niti bili išta,
ali smo došli do kraja.
ne znam jesmo li bili iti prijatelji.
po načinu na koji smo se gledali
i krišom dodirivali
bilo je očito da se tu skrivaju i neke emocije.
nisam htjela vjerovati
da će se nešto dogoditi među nama,
nadala sam se naravno,
ali nisam htjela razmišljati o tome.
jer baš onda kada nešto jako priželjkuješ
počne bježati od tebe.
isto kao što si i ti pobjegao
i to baš onog dana
kada sam pomislila
da bi se ipak moglo nešto dogoditi.
tog istog dana osjetila sam,
nisam htjela to sebi priznati,
ali znala sam
da je gotovo.
završilo je to što nismo
niti započeli.
završilo je nešto
što nije nikada niti postojalo,
a moglo je biti.
moglo je biti
samo da si ti odlučio
ostati.
shvatila sam da sam najebala
kada bi sva nervoza nestala
istog trena
kada bih te ugledala
i bila pokraj tebe
/polakoumirem
krivila sam sebe
zbog toga što me ti
nisi znao voljeti.
/polakoumirem
kako je moguće da si mi se toliko zavukao pod kožu, a nismo se ni poznavali? nisam znala gotovo ništa o tebi, niti si ti znao išta više o meni. jednostavno smo bili i ostali jedno veliko ništa, a ti nikako da izađeš iz mojih misli,
mojih vena,
mojih tekstova…
i najgore od svega je što tebe boli briga, a pogledaj mene budalu.
posvećujem svoje tekstove tebi,
pišem o tebi,
pišem za tebe.
iako ti ovo sigurno nikada nećeš ni pročitati niti ćeš znati da je jedna budala pisala
o tebi,
za tebe.
/polakoumirem
razlog si zbog kojeg sam se uništavala da ti nisi ni znao
/polakoumirem
u nekim trenutcima moraš i umrijeti kako bi se rodio snažniji
/polakoumirem
kada sam pomislila da si mi nestao iz misli, počeo si mi se šuljati u snove
/polakoumirem
kako se odviknuti
od njegovih zagrljaja
dodira dlanova
i svih razgovora
smijanja
pjevanja
njegovih očiju
koje su te promatrale
posebnim pogledom
kada se vratiš doma
a jedino što osjetiš
njegov je miris
na koji reagiraš
kao opijum
kako se odviknuti od svega
što ti je toliko prijalo
na što si se navikla
a malo i navukla
kako se maknuti od svega
i nastaviti svojim putem
kada će te uvijek proganjati
njegova slika
i uvijek će biti tu negdje
zavučen ispod kože
na lijevoj strani prsa
kako prihvatiti
da nešto što ti je bilo toliko važno
je sada postalo
tako nevažno
/polakoumirem
12.03am
bez tebe ću još i nekako, ali kako ću sada kada sam ostala i bez sebe?
/polakoumirem
koja je razlika između života i smrti kada čovjek umre toliko puta dok je živ
/polakoumirem
